Đurđevdan na Fruškoj gori

      Komentari su isključeni na Đurđevdan na Fruškoj gori

Đurđevdanski izlet na Frušku goru, ekipu su činili članovi udruženja Poželi želju, đaci iz OŠ Kizur Ištvan sa svojim učiteljem Ištvanom kao i nekolicina njihovih roditelja, logističku podršku pružila je neformalna udruga ljubitelja Fruške gore pod nazivom Fruškogorštak sa Sinpetom na čelu koji je danas dobio majicu udruženja Poželi želju i na taj način postao jedan od nekolicine planinara/ljubitelja prirode koji nas na ovaj način reklamira širom Srbije 😉

U pripremi akcije dogovoren je krug iznad Bukovca, Sinpe je predložio da do izvora Vilina vodica idemo crvenom, gotovo potpuno zapuštenom markacijom, sreća pa je staza sasvim prohodna i lepa, ujedno i najlakša valjda da se iz Bukovca dođe do izvora. Mi Sinpetu verujemo pa smo sve njegove predloge prihvatili bez razmišljanja.

Deca, učenici 3. razreda osnovne škole su sasvim dobro podneli izazov, bez poteškoća smo stigli do izvora gde smo upriličili pauzu koja je malo otegla, ja zbog toga nisam brinuo, neko jeste pomalo jer je poverovao prognozi meteorologa da će biti kiše. No, legenda o dobrom vodiču se i danas obistinila. Kiše ni na vidiku. Mogli smo samo da uživamo u još jednom prelepom danu u prirodi.

Od Viline vodice krenuli smo strmo uzbrdo ka grebenu, pa plavom stazom ka Masnoj ćupi gde se pre 94 godine rodila ideja o nastanku planinarskog društva Fruška gora koje je ujedno i preteča organizovanog planinarstva na tlu Vojvodine. I kod spomenika smo napravili par fotografija za uspomenu na Đurđevdan 2018. godine a ujedno smo i obeležili značaj datum za vojvođanske planinare.

Nastavili smo dalje ka planinarskom domu Stražilovo preko Selišta i Direka, deo staze vodi preko osunčanih proplanaka, deo kroz gustu četinarsku šumu. Za uspon do doma serpentinskom stazom može se samo reći da zna pošteno da oznoji onoga ko tim putem krene. Svima je prijao zaslužen predah i osveženje kod doma. Napravismo dobar promet Željku iz planinarskog doma Stražilovo.

Fruškogorštake smo ostavili kod doma da se bore sa Zaječarcem, mi smo putem koji ja lično najviše volim krenuli ka Bukovcu i našem autobusu. Na grebenu iznad Bukovca još jedna kolektivna fotografija koja je okovečila još jednu uspešnu akciju našeg udruženja. Nadam se da ćemo se sa decom i njihovim roditeljima ponovo družiti nekom drugom prilikom.

Lep dan, tura primerena grupi od 60 učesnika svih uzrasta, od 10 do 70 godina. Fruškogorštacima hvala veliko na saradnji i danu provedenom sa nama.

Do neke naredne prilike.

[lfh-gpx src= „https://pozelizelju.org.rs/wp-content/uploads/2018/05/iznad-bukovca.gpx“ title=“Iznad Bukovca“ color=blue width=3 ]An exceptionnal trail trough ….[/lfh-gpx]

[bws_pdfprint display=“pdf,print“]