Pešačenjem protiv gripa

      Komentari su isključeni na Pešačenjem protiv gripa

Izveštaj koji je napisala Mila:

Članovi udruženja, ljubitelja prirode „Poželi želju“ i danas su bili odani svojoj ljubavi. Dogovor za današnje pešače, kao doprinos borbi protiv gripa, je pao još prošle nedelje. Malo sam se prepala zbog lošeg vremena. Vetar je duvao celu noć kao sumanut. Pomislila sam da će nam pokvariti uživanje. Ali pred zoru se sve stišalo i osvanuo je hladan, ali sunčan dan. Pokret, nema sedenja u kući. Kiseonik je najjači antioksidans i svaki udisaj čistog vazduha veliki je doprinos našem zdravlju. Odlazak iz grada, u prirodu sa vedrim osobama, dodatni su lekoviti sastojci. I tako, sa okretnice autobusa broj 4, na Radanovcu(predgrađe Subotice), nas dvadesetoro krećemo na preventivno pešacenje, prkosimo gripu koji hara celom zemljom. Na čelu kolone, ovog puta, Dejan i Bilja, jer nam se Zoran još uvek oporavlja od ove pošasti protiv koje danas vodismo borbu. Da ne zaboravim da spomenem! Milenko je svoju teorijsku obuku za korišćenje aplikacije viewranger, ovog puta, demonstrirao i praktično. 
Pričekali smo još koji minut iza 8 sati da ispoštujemo i one koji su možda imali poteškoća prilikom dolaska na start.
Hladan vazduh mi je ošinuo obraze, pa sam navukla kapu i kapuljaču i dobro se ušuškala. Krenuli smo najpre kroz jednu od radanovačkih ulica, ali uskoro silazimo sa asfalta i zakoračismo u čudesni svet pejzaža Subotičke peščare. Tura je bila kružna i vodila nas je kroz šumu prema jezeru Treset. Cipele nam utanjaju u mekani pesak. Oko nas vlada neverovatna tišina. Jedino se čuje lavež pasa u daljini. Oseća se savršeni mir dok hodamo po ovom magičnom prostranstvu. Trava i lišće su poprimili neku bledunjavu boju, pretvaraju se u hranu za novi život koji će uskoro krenuti da se rađa. Stabla listopadnog drveća, na vetru, izgledaju kao mršavi, goli plesači. Njišu srebrnim granama, blistaju se na ovom zimskom suncu. A zimzeleni, borovi, podsećaju na dostojanstvenu gospodu koja se šepure ogrnuta u zeleno krzno.
Opijena magijom šume, jedva da sam primetila da smo stigli na jezero Treset. Vetar je brisao na toj čistini i prenuo me iz razmišljanja. Jezero je svetlucalo na suncu, kao da je po njemu prosuto milion zvezdica. Nije bilo ribolovaca. Samo nekoliko gusaka. Jedna je ležala na jajima. Malo sam je uznemirila fotografisanjem, ali je ostala na mestu. Vrbe nežnim grančicama dodiruju blistavu jezersku vodu. Jedan pas mi se pridružuje na doručku. Delimo sendvič, zadovoljan on, zadovoljna i ja. Uskoro nastavljamo naše pešačenje. Idemo nazad prema Radanovcu, preko Hrastovače, malo markiranom stazom, malo nekim meni nepoznatim putevima. Preskačemo preko stabala koje je vetar oborio predhodne noći. Auu, kako sam se skoro izvrnula! Srećom, tu su moji saborci: Joška, Mane, Milenko…koji ne dozvoljavaju da mi se bilo šta loše dogodi. Slike će vam reći sve.

Mi smo danas proveli oko četiri sata u prirodi, uglavnom u šumi. Mnogi i ne znaju da su japanski stručnjaci prvi uvideli blagodeti šumske medicine, koja podrazumeva korišćenje blagotvornih uticaja boravka u šumi na zdravlje ljudi i ubrzavanje oporavka od određenih bolesti. Dokazano je da dvosatni boravak u šumi podiže imunitet protiv raznih oboljenja, da se čovek naredne dve nedelje bolje oseća, da nije depresivan i da ima bolju koncentraciju. Zadovoljna sam što i danas uradila nešto korisno za sebe. Ako su japanci u pravu, mi ćemo biti mirni mesec dana. Naravno, nećemo čekati toliko da ponovo odlutamo u neku goru.“