Segedin

      Komentari su isključeni na Segedin

Boravak članova udruženja u Segedinu u subotu 15.februara, Pera je sve to doživeo ovako:

„U životu je najvažnije pravilan izbor napraviti, taj prvi, najteži, korak koraknuti i ne posrnuti, niti fizički niti moralno. E baš taj korak beše valjan i održa se valjanim do sada, a i nadalje će, pokazalo se to i danas. Beše nas u autobusu toliko da se tražilo mesto više i to uprkos opravdanim otkazivanjima u poslednji čas. Ljudi, željni prirode, iskusivši već boravk u njoj okruženi dragošću prijatnih sagovornika, željni da hodaju šumovitim predelima nedirnute prirode na domak, ne grada već velegrada, koji su koji dan više sačekali sa prijavama, okasneli, ali tako stekli priliku, brzo popuniše, na momenat upražnjena mesta. Opčinio me grad Segedin. Naprosto sam ga nakon 30 godina ponovo upoznavao. Slažem se da smo svu onu lepotu prirode u priobalju Tise ustvari gledali kroz sebe, jer smo tih nadzora i tako osećamo, ali brate, čisto, uredno, čuvano i to ljubomorno, oseti se to, e to je teško pronaći a mi kroz to prođosmo. Stabla od vremešnosti popadala, pala i tako stoje, trunu, insekti ih vraćaju zemlji a njih ptice prebrojavaju. Divlje patke „gluvare“mirno plutaju uživajući zajedno sa nama u prelepom februarskom sunčanom danu. Bajka. Prelazimo nekoliko puta mostove i drvene ćuprije a poželesmo još toliko. Razigra nas ovaj boravak pa nam vreme neopazno leti i prolazi. Fotografisanje, snimanje, željni da se ovekovečimo u ovoj lepoti, da svak za sebe ukrade deličak neprolaznih uspomena malko nas i uspori i razvuče tu nepreglednu kolonu. Ali iskusno, brižno i savesno vođstvo, sa nekoliko pauza dovede sve brzo u „red“. Valja nam malo i ovaj predivan grad pogledati, kada smo već tu. Kroz grad sa ogromnom pešačkom zonom, na svakom koraku po neka skulptura, sa pregršt spomenika, gde naprosto kultura postaje opipljiva, kočoperi se povisok, ogroman toranj-vidikovac. Nisam još načisto sa istorijskim detaljima, to ću pročitati u Milinim zapisima, ali ono je nešto predivno i prosto neverovatno. Svaka sekunda boravka na njemu je vredela truda i puta. Bezbrojni posetioci se pod budnom kontrolom redara smenjuju kako nebi bilo nezgoda. Misli se ovde na svaki detalj. Premalo vremena da se prouči unutrašnja postavka, al zato nas opi čarobnost pogleda na panoramu grada sa te visine. Prvo hodismo obalama vodotokova a zatim sve kud prođosmo pogledasmo, ko na dlanu, iz ptičje perspektive. Dešavao se i neki vašar u podnožju sa svekojakim ponudama al mi naumismo malo da zavirimo i u najveću robnu kuću sportske robe, koju do sada videh. A vreme leti, leti neopazno. U dobrom društvu, u predivnoj prirodi i osunčanom velegradu, ko na dlanu, prolete nam za čas. Valja nam krenuti ka našoj svakodnevici kako bi još putem potsećanja jedni druge, na ovaj način, produžili lep osećaj što nas ophrva.“