Tavankut i okolina

      Komentari su isključeni na Tavankut i okolina

Utisci sa akcije, Mila Milenković:
Ko je danas ostao kod kuće pored tople peći verovatno je zadovoljan svojom odlukom. Da se to meni dogodilo, gledajući prelepe slike bajkovitih zimskih pejzaža, bila bih veoma tužna. Vreme provedeno u društvu ljubitelja prirode „Poželi želju“ u šetnji okolinom Subotice, u selu Tavankut ispunilo me je posebnom milinom. Videla sam te prelepe pejzaže u proleće, a sada sam poželela da to doživim i u zimskom ambijentu. Putovanje smo započeli sa subotičke železničke stanice, vozom koji saobraća do Sombora. Nas dvadesetosmoro se ukrcalo na glavnoj, a naša draga Janja na stanici Subotica – predgrađe. U Tavankut smo se iskrcali u punom sastavu i predvođeni našim Zoranom, krenuli smo zaleđenim ulicama sela. Zima, sneg i led su doprineli da na ulicama ugledamo samo po neku kucu. Tek u nekom dvorištu videh baku kako hrani živinu. Žitelji sela u ovo doba godine odmaraju u toplini svojih ušuškanih domova i verovatno se čude šta mi sada radimo po ovoj hladnoći napolju. Slika sela je potpuno drugačija od one koju smo imali prilike da vidimo u proleće. Smenjuju se pejzaži. Malo hodamo kroz šumu, jednim delom kroz njive, voćnjake i pored jezera. Puno očaravajućih zaleđenih i snegom zasutih grančica, utabanog snega na puteljcima, ševar pored jezera… Po koji krov salaša proviri u daljini i ništa mi drugo ne pada na pamet osim one Čoline “ Jedne hladne vojvođanske zime, na salašu prijatelja mog…“ i čaše vina i tamburice i lagana, možda malo depresivna, ali ipak vesela muzika. A naša kolona kao šarena, lepršava traka u devojačkoj kosi razdragano korača kroz snežnu, zaleđenu ravnicu. Oko dvadesetdva pređena kilometra. Prođosmo kroz Vukovića kraj i po kraju zanimljivog imena „Bisni kraj“. Pravimo krug i po malo promrzli jedva čekamo da se ukrcamo u voz za Suboticu. Šteta što putovanje nije duže trajalo. Volim voz i on je u ove zimske dane najbolje prevozno sredstvo. Poželeh da otputujemo negde vozom, ali da to putovanje traje barem sat-dva u jednom pravcu, pa da u povratku i malo dremnemo.

[lfh-gpx src=https://pozelizelju.org.rs/wp-content/uploads/2019/01/12.01.2019.-Tavankut.gpx title=“Tavankut“ color=orange width=3 ]An exceptionnal trail trough ….[/lfh-gpx]