Našice

      Komentari su isključeni na Našice

10.03.2018.
Krndija, Našički planinarski put
Našice, Hrvatska
broj učesnika 20 iz udruženja Poželi želju i otprilike još toliko domaćina iz PD Krndija

Po godišnjem programu udruženja za subotu 10. mart u planu je bi odlazak u Našice i pešačenje trasom Našičkog planinarskog puta po planini Krndiji.
Ostvario sam kontakt sa Hrvojem Tržićem, predsednikom PD Krndija i sa njim dogovorio dolazak naše grupe. Domaćini su nas dočekali u centru Našica i krenuli sa nama na polazno mesto današnje akcije.

Zbog staze koja je još uvek prekrivena snegom koji se topi pala je odluka da se polazno i krajnje mesto pešačenja promeni u odnosu na prvobitni plan. Na delu puta gde je granica Osječko-baranjske županije parkiramo naš prevoz i krećemo ka izletištu Paulinovac. Ne zadržavamo se dugo. odmah idemo dalje ka vrhu Lončarski vis koji je najviša tačka našeg današnjeg pešačenja. Hrvoje nam ukratko objašnjava šta sve planiraju našički planinari u narednom periodu nakon što su iz jednog projekta obezbedili, za nas neverovatnih 100.000 evra za obnovu Geološke poučne staze. Inače je Hrvoje prošle godine dobio nagradu za najbolji društveni rad. Kada se na sve doda da je on ujedno i najmlađi predsednik od svih predsednika planinarskih društava u Hrvatskoj onda je to jasan pokazatelj kako treba raditi i kako uspeti.

Pešačili smo celo vreme po stazama prekrivenim mokrim snegom što je otežavalo kretanje. Bezbroj barica, preskakanja potočića, noge su svima bile mokre bez obzira u kojoj su obući krenuli na akciju. Zbog izmene trase često nisam imao pojma gde se nalazimo, očekivao sam da ćemo izaći na Bedemgrad ali nikako da tamo stignemo.

Prošli smo šumskim putem pored nabujalog potoka Lanište i onda krenuli blagom uzbrdicom serpentinskim krivinama ka očekivanom Bedemgradu, ostacima ruševina srednjevekovnog grada. Konačno mala pauza i za nas sa začelja, prilika da se ponešto pojede iz ranca. Par kapi kiše nas upozorava da je vreme da se krene dalje. Pre toga zajedničko fotografisanje, obavezni i neizostavni ritual.

Obećanih sat vremena do autobusa je isteklo, još uvek smo na stazi, još uvek gacamo u mokrim cipelama po još mokrijem snegu. Izbijamo na stazu gde smo jutros krenuli ka vrhu Lončarski vis, sada svi znamo da do autobusa nema više od par minuta ali domaćini, sumnjivi od jutros (bar meni) otkrivaju iznenađenje dana. Na izletištu Paulinovac bogata trpeza. Domaći proizvodi poput kulena, slanine, švargle, luka i hleba izmamili su opšte oduševljenje kod nas. Zaista su se domaćini pokazali i svaka im čast.

Kada je već tako nije bilo druge osim da se prione na jelo. Na žalost vreme nam je isticalo, autobus moramo vratiti na vreme u Suboticu. Pozdravljamo se sa našim domaćinima, razmenjujemo poklone i preobuvamo se u suve patike i cipele i krećemo za Suboticu gde stižemo taman na vreme.

Još jedna želja se ostvarila, želje zato i postoje da se ostvaruju. Poželećemo neku novu i čekati priliku da i nju ostvarimo.