Saradnja sa osnovnom školom Đuro Salaj i njihovom eko-planinarskom sekcijom nastavljena je ove nedelje posetom Rokinom salašu. Planirano je putovanje vozom do Bačkih Vinograda pa pešačenje do salaša i nazad do Hajdukova odakle bi se učesnici takodje vozom vratili za Suboticu. No, stvari nisu išle tako jednostavno.
Motorni voz je bio u kvaru, bilo je veliko pitanje da li ćemo uopšte imati prevoz u nedelju. Još kada sam čuo da kvar motornog voza neće biti otklonjen do narednog utorka bio sam mnogo bliži opciji da otkažem akciju nego što sam verovao u mogućnost njene realizacije.
Da se neke stvari nikada ne mogu sa sigurnošću predvideti dokazao je i petak. „Jedan poziv menja sve“ lepo to pevaju Partibrejkersi, taj poziv me je podstakao da uradim ono što sam uradio. Poslao sam pismenu molbu šefu železničke stanice u Subotici i za divno čudo u roku od samo par minuta dobio i odgovor. Pozitivan, obećavajući. Postaviće u nedelju šinobus, onaj stari, koji sada saobraća na liniji Subotica-Senta. Jeste da imaju samo jedan vagon ali i to je bolje i više nego ništa. Nama ne mnogo zahtevnima, naviklim na svakojaka prevozna sredstva to samo deluje kao novi izazov, nova avantura. Koliko god naša ljubav sa železnicom povremeno upada u krize ipak teško mi možemo jedno bez drugoga.
Nedovoljno odmoran i naspavan od subotnje avanture u nedelju sam poranio, morao sam pre svih biti na stanici kako bih kupio kartu za 65 prijavljenih učenika OŠ Đuro Salaj. Ljubazna gospodja sa druge strane šaltera, već upoznata sa našim slučajem vrlo brzo obavlja proceduru. Stižu i ostali zainteresovani za ovu akciju. Već vidim da će mojih procenjenih i najavljenih sto učesnika biti loša procena.
Ukrcasmo se mi nekako u taj jedan vagon šinobusa. Kako? Ni sam ne znam. Uglavnom premašili smo kapacitet od 60 sedećihi 38 stajaćih mesta za 30 + ostali putnici koji su se čudom čudili kakva je to sada gužva. Sreća pa je nape putovanje bilo dugo samo 20-ak minuta. Verovatno će putovanje ostati kao ono što će nas dugo podsećati na ovu akciju.
Samo pešačenje je bilo rutinski sprovedeno, mada sa ovako velikim brojem učesnika to nije ni malo lak zadatak. Uz pomoć onih iskusnijih smo uspešno i bezbedno preveli veliku grupu preko asfaltnog puta Subotica-Horgoš. Plan da nas na salašu sačeka vlasnik ili neko od domaćina se na žalost nije ostvario ali i pored toga tih sat i nešto odmora je proteklo ispunjeno kvalitetnim sadržajima.
U povratku se 14 učesnika opredelilo da peške nastavi do Palića dodatnih 5 km i tako malo rastereti gužvu u šinobusu koji je prevezao ostale učesnike kući.