Još jedan Bukovački maraton, 11. po redu, osim onog prvog nisam propustio ni jedan sledeći. Spretno i sretno sam se oslobodio većeg dela obaveza oko organizacije 5. kola Vojvođanske treking lige, prepustivši brige i obaveze mladjim naraštajima. Sa malim kašnjenjem stigosmo u Bukovac, gužva već uobičajena, veliki je odziv na ovu akciju. Nakon preuzimanja učesničkih knjižica i pozdravnog govora organizatora, predstavnika sela, planinarskog saveza Vojvodine i crkvene opštine Bukovac krenulo se na staze. Dok sam svima dao instrukcije i spremio ranac već su skoro svi otišli. Šta ću nego da krenem za njima.
Nisam bio siguran da li da idem na 35 km, onih 16 km sa osnovne staze mi je premalo. U nedelju me čeka obilazak staze za 39. Palićke susrete, ako se skršim danas, nema ništa od sutrašnje akcije. Bolje da se ne forsiram. Tako razmišljajući i probijajući se izmedju razdraganim učenicima osnovnih škola koji su masovno pohodili 11. Bukovački maraton stigao sam do prve kontrolne tačke na izvoru Viline vode. Velika gužva i žagor dece mi nisu bili inspiracija za duže ostajanje na ovom mestu. Ostao sam tek toliko da gostima iz Mađarske pokušam objasniti kakav je ovo izvor.
Uspon do debelog hrasta, pa dalje ka Stolovima, do račvanja staza. Dileme je sve manje, idem desno, ako ništa drugo da se javim i pozdravim Sonju na KT 5. Sve je manja gužva na stazi, sve više prilike za uživanje u tišini i čarima šume. Tek poneki mauntibajker kad projuri pored mene me vrati u stvarnost.Ona čuvena maratonska, misleći na Fruškogorski planinarski maraton, uzbrdica od manastira Grgeteg ka Tv tornju na Bukovačkom je nizbrdica. I ona zna da bude nezgodna ako je staza klizava a koncentracije manjka. Lično sam se u to uverio kada se jedna učesnica okliznula, srećom bez većih posledica.
Do manastira Grgeteg stižem držeći dobar tempo, ipak prepuštam onima koji mogu da idu na 35 km, ja presecam stazom preko četinarske šume do manastira Velika Remeta. Meni je sigurnija opcija nekih 27, 28 koliko sam kao varijantu pripremio kući. A i vode mi ponestaje. No, u manastiru nisam našao vodu, česma je presušila. No, ko je snalažljiv nadje rešenje. Nakratko sam posetio i kafanu „Šumski raj“, onako vizuelna poseta, tek da se ubije desetak minuta. Krišom sam posmatrao tok Lige, Pantović me je obišao kod manastira, Ćirić i Kujundžić su prošli KT kada sam bio zaklonjen kod kafane, dakle isti redosled čak i vremenski razmak izmedju njih mi se čini nepromenjen.
Nastavljam ja dalje, polako, bez žurbe mada je tempo dobar, očigledno da su vremenske prilike išle na ruku. Deonica od izlaska na asfaltni put pa do dela gde staza skreće ka Brankovom grobu mi delovala nepoznato. Nešto se nisam mogao sa sigurnošću prisetiti da je to oduvek bilo tako trasirano. No, beše zanimljivo. Uspevam čak da sustignem neke naše članove, ali samo na kratko, ipak je njihov tempo jači i oni odlaze napred. Na Brankovom grobu samo overavam prolazak i spuštam se maratonskom markacijom u dolinu i odmah nastavljam uzbrdo do planinarskog doma Stražilovo. Željko je u domu, jedan šveps za osveženje i mali predah na klupi ispred doma. Do Bukovca još nema mnogo, nema potrebe ni žuriti, svakako pre 19 sati nećemo krenuti kući.
U Bukovac sam stigao nekim drugim putem, ne onim markiranim maratonskim stazama, kao pravi seo pred prodavnicu da popijem nešto i popričam sa tamo zatečenim učesnicma maratona i Treking lige o njihovim utiscima. GPS pokazuje 28 km, taman koliko sam i planirao. Ma dan kao što se poželeti može.
Trasa koju sam prešao je na linku Bukovački maraton i još malo više a fotografije u fotogaleriji